Zašto je bitna NEĆU faza

Tu negde oko drugog rođendana kreće “neću/ne želim” faza kod dece.

U ovom periodu dete počinje da vežba lični integritet. Želi samo da donosi odluke koje se tiču njegovih aktivnosti i njegovog tela.

Više nego inače je spremno da izrazi šta ne želi.

Iako je ova faza jako izazovna za roditelje i lako je izgubiti strpljenje pred stalnim “neću”, podsećajte se da je ovo, samo još jedan razvojni period koji ima svoju funkciju.

Dozvolite detetu da nauči da kaže “NE”

Funkcija “ne” faze je vrlo jednostavna: a to je da dete nauči da kaže NE.

Prvo to vežba sa vama. I vi treba da pokažete da uvažavate detetove izbore - dokle god su smisleni, logistički i organizacioni izvodljivi i nisu u suprotnosti sa opštom dobrobiti i bezbednosti deteta. Treba da poštujete detetovu autonomiju, čak i kada se ne slažete sa njim.

Ako ne možete da uvažite detetov izbor (npr. neće da opere zube, da uđe u auto i sl) kažite detetu da ga čujete i da razumete da ne želi to sada da radi, ali da postoje situacije kada nešto mora da se uradi. Čak iako nam nije do toga ili nismo raspoloženi.

Pomozite detetu da savlada frustraciju zbog neostvarenog izbora (“Vidim da ti se ne dopada to što moramo sad da...”) i pokušajte da nađete način da bez vređanja, zastrašivanja ili upotrebe sile uradite to što mora da se uradi u datom trenutku.

Pokušajte sa tim da detetu ponudite da samo obavi neki deo radnje koju odbija (da samo veže pojas – ako može, da ono izabere pastu za zube ili četkicu i sl) kako bi povratilo makar delimični osećaj kontrole nad situacijom.

Zamka emotivnih ucena

U svakom slučaju, bitno je da ne namećete svoj izbor koristeći argument kako  ste vi roditelj i da dete zbog toga mora da vas sluša (jer ono ne zna ništa), jer ovim, dugoročno učite dete:

- da sluša autoritet čak iako se ne slaže sa njim;

- da odbacuje/potiskuje svoje želje i potrebe.

Važno je i da ne koristite emotivne ucene poput “mama tebe puno voli, ako i ti voliš mamu hajde budi dobar dečak/devojčica i uradi...”  Na ovaj način, dugoročno, učimo dete da ako želi nečiju ljubav, normlano je da se odrekne svojih želja/potreba/stavova i usliši nečije tuđe.

O upotrebi baš ove rečenice “budi dobar dečak/devojčica” sam pisala detaljnije ovde (biće dodat link).

 Dugoročna korist od “Neću” faze

I, naravno da je teško uvek ostati smiren i priseban kada se događa ova “Neću!” paljba, ali biće vam lakše ako se podsećate da ste vi detetov poligon za vežbanje.

Ako dete nauči da vama kaže NE, već je šansa da će to moći da uradi i za 10-15 godina, u situacijama kada je jako važno da ume da odbije određene zahteve drugih ljudi.

Jer, na kraju dana, želećete da dete ima integritet i autonomiju da kaže NE u određenim situacijama.

Recimo, da ne prihvati cigare/alkohol/drogu koje mu neko iz društva nudi. Da ne pristaje na seksualne/emotivne odnose koje ne želi ili mu ne prijaju.

Sve ono što ne želimo, često nas definiše podjednako kao i ono što želimo. I zato je važno da stvorimo prostor deci da nauče da izraze svoje pozitivne, ali i negativne izbore, i da se, kada to rade, ne osećaju odbačeno ili uplašeno.

Jelena Jaranovic

Pišem najviše o roditeljstvu, manje o putovanjima i najmanje o svemu drugom.

Previous
Previous

Adaptacija na vrtić

Next
Next

“Nisam za batine, ali po nekad…”